Krist kao izvor života i jedinstva
Središnja poruka gesla jest Isusova tvrdnja „Ja sam trs“. On je temelj, korijen i hranitelj. Bez trsa, loze su osuđene na sušenje i propadanje što naglašava Isusovu ulogu Spasitelja i izvora života. U njemu je punina postojanja, a vjernici su pozvani ucijepiti se u njega kako bi uopće mogli živjeti istinski život u punini.
Vjernici kao loze ucijepljene u Krista
Drugi dio gesla „vi loze“ odnosi se na vjernike odnosno na svakog pojedinca koji je krštenjem ucijepljen u Krista. Loze nemaju život u sebi, već ga primaju od trsa. To simbolizira potpunu ovisnost vjernika o Kristu. U kontekstu gesla Isus poziva da „ostanemo“ (grč. μενεΐν) u njemu što nije pasivno stanje, već aktivan proces vjere koji se očituje slušanjem i vršenjem Božje riječi, molitvom i sakramentalnim životom. Ostanak u Kristu znači trajno prebivanje u njegovoj ljubavi i zapovijedima (usp. Iv 15,9-10).
Plodnost kao posljedica zajedništva
Tumačeći sliku trsa i loze, Isus jasno kaže: „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“ (Iv 15,5). Plodovi ovdje nisu samo moralna djela, već sve ono što proizlazi iz života u Bogu: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost (usp. Gal 5,22-23). To su plodovi Duha Svetoga koji djeluje u onima koji su povezani s Kristom. Bez te povezanosti nema istinske plodnosti u duhovnom smislu. Uklanjanje nerodnih loza i orezivanje rodnih (usp. Iv 15,2) simbolizira Božje pročišćavanje i poziv na rast, pa i kroz kušnje i poteškoće, kako bi se donosilo što više plodova.
Zajedništvo Crkve
Iako se geslo odnosi na individualni odnos s Kristom, ono ima i duboku ekleziološku dimenziju. Crkva je Tijelo Kristovo, a vjernici su udovi toga Tijela. Kao što su loze međusobno povezane s istim trsom, tako su i vjernici povezani jedni s drugima u Kristu. Ova metafora naglašava jedinstvo Crkve koje proizlazi iz zajedničkog izvora – Krista. Sudjelovanje u SHKM-u konkretno je očitovanje toga jedinstva i pripadnosti Kristovoj Crkvi.
Požega – „Vallis aurea – Zlatna dolina“ i tradicija vinogradarstva
Požega i njezina okolica, poznata kao „Vallis aurea – Zlatna dolina“, stoljećima su sinonim za plodnost i brežuljke bogate vinogradima. Upravo su ti plodni vinogradi bili ključan razlog zašto su stari Rimljani ovo područje nazvali „Zlatnom dolinom“. Vinova loza ovdje nije samo poljoprivredna kultura, već duboko ukorijenjen dio identiteta, povijesti i kulture Požeštine. Tijekom povijesti, vinogradarstvo je oblikovalo krajolik, gospodarstvo i svakodnevni život ljudi, prenoseći se s generacije na generaciju.
Vinova loza u hrvatskoj kulturi i tradiciji
Hrvatska je zemlja bogate vinogradarske tradicije, a vinova loza duboko je utkana u identitet mnogih hrvatskih krajeva. Od Slavonije do Dalmacije, loza nije samo izvor prihoda, već i dio kulturnog nasljeđa, običaja, pjesama i priča. Vino je prisutno na obiteljskim stolovima, u proslavama, ali i u liturgijskom kontekstu – euharistijsko vino (uz kruh) središnji je element katoličkog bogoslužja koje otajstveno uprisutnjuje Isusa Krista.
Poruka mladima
Geslo SHKM-a 2026. u Požegi ima poseban značaj za mlade. – U svijetu punom izazova i često fragmentiranih identiteta, geslo „Ja sam trs, vi loze.“ nudi čvrst oslonac i smisao te poziva mlade da se ukorijene u Kristu, da u Njemu pronađu svoj identitet i konačni cilj. Simbolika vinove loze, snažno prisutna u požeškoj „Zlatnoj dolini“, tako postaje konkretna i opipljiva. Mladi su pozvani da, poput loza u plodnim požeškim vinogradima, budu životno povezani s Kristom kako bi donosili obilne plodove. Ujedno, naglašava se važnost zajedništva unutar Crkve jer loze nisu odvojene, već su dio jedinstvene cjeline. To je poziv mladima na aktivno sudjelovanje u životu Crkve, obitelji i društva, unoseći plodove vjere u svakodnevni život, upravo u ovom kraju poznatom po svojoj „zlatnoj“ plodnosti.
