Pozdravni govor šibenskog biskupa i predsjednika Odbora za mlade Hrvatske biskupske konferencije Tomislava Rogića, koji je uputio sudionicima Susreta hrvatske katoličke mladeži na euharistijskom slavlju 2. svibnja 2026. u Požegi, donosimo u cijelosti:
Poštovani i dragi mladi i svi sudionici Susreta hrvatske katoličke mladeži!
Biskupi i svećenici, redovnici i redovnice, civilne vlasti i službe, mediji, volonteri i redari – dragi svi okupljeni u vjeri Kristovoj!
Srdačna dobrodošlica domaćina, biskupa mons. Ive, povjerenika vlč. Marijana, predsjednika Organizacijskog odbora vlč. Roberta, svih župa i obitelji koje vas primaju otvorena srca, koje vam otvaraju svoja ognjišta, svoje domove.
Danas smo zajedno na 13. Susretu hrvatske katoličke mladeži! Znate li koliko je prošlo godina od prvoga u Splitu? Točno 30 godina.
Zajedno ćemo slaviti Gospodina, ojačati svoju povezanost s Njime: On je trs, a mi smo loze. Zajedništvo molitve garantira nam Njegovu prisutnost. Rekao je gdje su dvojica ili trojica u njegovo ime – mi svi danas želimo biti jedno, u njegovo ime.
Citiram domaćina, biskupa požeškog, mons. Ivu:
Susret hrvatske katoličke mladeži uvijek je poseban dar za Crkvu jer je u njemu na osobit način vidljiva ljepota vjere mladih, otvorenost srca i spremnost da se i u ovom trenutku ljudske povijesti s pouzdanjem ide Kristovim putem. Vaša prisutnost svjedočanstvo je da mladi uvijek traže Boga, slušaju njegovu riječ i dopuštaju mu da vodi njihov život.
Geslo ovogodišnjega Susreta „Ja sam trs, vi loze“ (Iv 15,5) vodi nas u samo središte Isusove poruke upućene učenicima. Tom slikom Gospodin nam posvješćuje koliko je duboka i životna naša povezanost s njim. Kao što loza može živjeti i donositi plod samo ako je povezana s trsom, tako i naš život dobiva svoju puninu kada ostajemo sjedinjeni s Kristom. On je izvor života, nade i snage, a mi smo pozvani iz te povezanosti donositi plodove njegova Duha – dobrotu, ljubav i vjernost – za budućnost Crkve i našega naroda. U svijetu koji često nudi razne nesigurne oslonce, Krist nas podsjeća na to da je prava snaga biti i ostati u njemu. Ostati u Kristu znači živjeti od njegove riječi, hraniti se euharistijom, njegovati osobnu molitvu i graditi zajedništvo s drugima u Crkvi. Upravo u takvu životu vjera postaje izvor radosti, a kršćanski poziv i poslanje put istinske slobode.
Svi smo potrebni Božje blizine, pozvani smo jedni drugima postati putokazi, navjestitelji i svjedoci vjere. Tko zna, možda i danas netko od vas osjeti da ga Bog zove da mu se preda u duhovnom pozivu, kao svećenik, redovnik, redovnica. Možda će se naći srodne duše koje će saviti obiteljsko gnijezdo u vjernosti i ljubavi na kakvu Vas Krist poziva.
Otvorite svoja srca, to znači svoje živote, misli, riječi i djela da njima procirkuliraju sokovi evanđelja!
I prije negoli nas biskup požeški, mons. Ivo – kojemu zahvaljujem što je prihvatio biti domaćinom – uvede u misno slavlje, još jedan lijepi trenutak. U ovom molitvenom zajedništvu s nama je i papa Lav XIV. koji nam želi uputiti svoju očinsku riječ. Poslušajmo njegovu poruku.
